Login to your account

Username *
Password *
Remember Me
 

Liječničke prognoze bile su amputacija nogu i život u kolicima, ali Bog je imao drugi plan...

Autor:  Croportal Tra 24, 2016

Sigurno ste mnogo puta čula kako su liječnici digli ruke od pacijenta. Davali mu najcrnje prognoze. Onaj koji nikada ne diže ruke od nas je naš Gospodin. Donosimo vam svjedočanstvo gospođe Kate Matovšek, kojoj su liječnici kazali da je u najboljem slučaju čeka amputacija obje noge i kraj života u kolicima. Ali Bog je imao drugi plan. Ova vas predivna životna priča sigurno neće ostaviti ravnodušnima

Kata je živjela u siromašnoj obitelji. Kad je imala četrnaest godina, pogodila ih je tragedija: njezin se otac utopio. Majka je u to vrijeme bila trudna i rodila je zdravog dječaka tri dana nakon što su oca sahranili. Kata je bila najstarije dijete u obitelji uz još dva brata. Bila je zima, temperature su dosezale i do minus 28 stupnjeva. Novaca nije bilo, a da stvar bude još gora pokojnome ocu nisu bile isplaćene tri zadnje plaće. Majka je morala ležati nakon poroda a u kući nisu imali drva za ogrjev i doslovno su se smrzavali. Majka je bila preponosna da bi ikoga molila za pomoć, pa je Kata odlučila nešto učiniti. Iz čiste ljubavi prema majci i braći rekla je da ide sakupljati drva u šumu.
„Dva sam mjeseca svakog jutra išla u drva u obližnju šumu“, priča nam Kata. Zima je bila nemilosrdna. Mislila je da će joj od hladnoće otpasti prsti.

Zima je prošla, ali Kata je ostala bolesna. Noge su joj stalno bile hladne, imale su čudnu, žutu boju, kao da u njima nema krvi. Ona nije tome pridavala veliku pažnju. Sve se nekako odvijalo normalno; udala se i zasnovala obitelj.
Međutim, bolovi u nogama su postajali sve jači. Kada bi hodala, mogla je nekako izdržati, ali kada bi pala noć i kada bi morala poći na spavanje, bolovi su se pojačali. Imala je osjećaj da ne popuštaju sve dok se krv ne spusti u stopala. To je trajalo otprilike dva sata nakon što bi legla, i zato nije mogla spavati. Tako je bilo svaku noć. S bolovima je živjela svaki dan. U njezinoj četrdesetoj godini života to „spuštanje krvi u stopala“ popraćeno snažnim bolovima produžilo se s dva na tri sata.

Najcrnje prognoze

Pošla je u Zagreb na pregled. Doktor joj je rekao da je sve u redu te kako je za žene sasvim normalno da su im noge hladne. Odlučila je otići po drugo mišljenje.
Doktorica čije je mišljenje sada tražila kazala joj je da je ozbiljno bolesna i da njezine noge, odnosno stopala, ne dobivaju krv. Dijagnoza je bila: gustoća krvi. Doktorica joj nije davala previše nade; smatrala je kako joj nema pomoći – da će joj u starijoj životnoj dobi morati amputirati noge i da će život okončati u invalidskim kolicima.
Bolest se zaista širila, baš onako kako je doktorica prognozirala. U njezinoj 70. godini bolovi koje je svakodnevno osjećala kroz noć proširili su se na četiri sata. Amputacija nogu bila je samo pitanje vremena.

Čudesna molitva

U to vrijeme Kata je čula da u Slavonski Brod dolazi Josip Lončar, koji održava karizmatske seminare. Odlučila je otići.
„Prije molitve osjetila sam mir kakav nikad u životu nisam osjetila“, pripovijeda nam gospođa Kata. „Predala sam sve Isusu. Svu svoju bol, sve ono što sam nosila dugo godina.“
A onda je za vrijeme molitve čula kako gosp. Lončar govori da Isus jednoj osobi proširuje žile na nogama. „Odmah sam osjetila da sam to ja“, kazala nam je Kata.
„Nakon susreta došla sam doma, otišla na spavanje i očekivala standardnu bol koju sam osjećala već 56 godina. Ali nije je bilo. Sve je nestalo.“
Njezinu bolest Isus je uzeo 4. studenog 2011. godine. Otada Kata radosno svjedoči o svome ozdravljenju na slavu Isusu.

Milosti u Školi molitve

Kata danas ima 74 godine i redovita je polaznica Škole molitve u Vinkovcima. U Školi je, svjedoči, doživjela brojne milosti. Škola je za nju nešto posebno. U njoj je iskusila ono što nije tijekom 20 godina ni u jednoj molitvenoj grupi: „U dubini sebe sam osjetila poziv da se upišem u Školu molitve. Volim slušati i učiti o Bogu, i ovdje to doista doživljavam“, kaže nam Kata i dodaje kako je kroz Školu osjetila silna nutarnja ozdravljenja, zajedništvo, ljubav i obolje Božjeg blagoslova. „Kroz razne biblijske grupe nisam naučila onoliko koliko sam kroz Školu molitve i na tome sam silno zahvalna“, zaključuje.

Izvor: Kristofori.hr