Dobrodošli na Susak - mistični jadranski otok čija većina stanovništva živi u - Americi (VIDEO)

Donosimo zanimljivu priču o jednom od najljepših hrvatskih otoka
Ove su godine brojni turisti snimili sjajne kadrove Hrvatske, i to - dronovima. Snimke dronovima daju ljepoti novu dimenziju te na poseban način dočaravaju prirodu iz ptičje perspektive. Snažna je to promocija Hrvatske jer snimljeni kadrovi zasigurno će privući zaljubljenike u prirodu upravo u Hrvatsku. Štoviše, kada i sami pogledamo snimljenu ljepotu svoje zemlje, svaki put iznova i dodatno osvijestimo kakvo se to bogatstvo krije oko nas.
Jedni od snimljenih kadrova posjetitelja Jadrana vode na otok Susak - jedinstven na cijelom Mediteranu. Poznat je po neobičnom žućkastom pijesku, gotovo prašinastom, kakvog se ne može vidjeti na ostalim otocima Mediterana. Mnogi ga smatraju vrlo mističnim - osim prirodnih specifičnosti - od već spomenutog žutog pijeska, dalekog plićaka, do šuma trske kroz koji se šulja vjetar. Na otoku nema automobila, cesta, buke ni gužve jer nema ni organiziranog turističkog smještaja. Želite li ga posjetiti, najbolje je uhvatiti prijevoz s otoka Lošinja. Danas na njemu živi oko 200 žitelja, a zimi je otok gotovo pa prazan...
Geografske specifičnosti
O geološkoj prošlosti otoka izdvojit ćemo detalj sa stranice otok-susak.org, na kojoj je dobro opisano:
"Baza otoka je vapnenačka ploča koja podupire dvije debele naslage prapora, pijeska i prašine. Donji čvršći sloj je tanji, a tvore ga čvršća crvenkasta ilovasto-pjeskovita fosilna tla. Deblji gornji sloj, po kojem je Susak poznat čini žućkasti praporasti nanos. Postoji više različitih teorija koje pokušavaju objasniti odakle i kako je taj materijal transportiran. Jedna kaže da donji ilovasto-pjeskoviti sloj potječe iz rijeke Raše koja teče današnjim Istrom, koja ga je deponirala prije nekoliko stotina tisuća godina. Gornji sloj fine prašine je nastao eolskim putem, tj. putem vjetra.
Debljina vapnenačke baze (od morske razine) uz obalu varira od pola, pa sve do dvadesetak metara. Iznad ploče se uzdižu pješčane kaskade, po čijim rubovima raste trstika. Kaskade nisu prirodne formacije, već su ih izgradili otočani kako bi dobili obradive površine na kojima su uzgajali povrće i vinovu lozu. Oni su ujedno i posadili trsku po rubovima tih kaskada, kako bi zaustavili ili barem ublažili eroziju tla", navodi se na stranici otoka Suska.
Masovno iseljavanje s otoka
Za komunističkog režima više od tisuću Sušćana napustilo je otok koji je u to vrijeme bio daleko napučeniji nego danas. Bolji život su zbog političkih i ekonomskih razloga potražili u Italiji iz koje su pak odeslili za SAD, Haboken, New Yersey. Devedesetih su se godina na otok vratili tek poneki umirovljeniji jer su ostali u međuvremenu već izgradili svoj život i na otok im se nije vraćalo.
Suščane raseljene diljem svijeta može se prepoznati po njihovim prezimenima koja su se kroz godine prilagođavala povijesnim prilikama pa neka od njih imaju i šest varijanti. Donosimo nekoliko različitih varijanti:
Busanić (Bussanich, Bussanic)
Hrončić (Hroncich, Hroncic)
Matesić (Mattessich)
Mirković (Mircovich)
Morin
Picinić (Picinich, Piccinich, Picinic, Piccinic, Picini, Piccini)
Skrivanić (Scrivanich)
Tarabokija (Tarabocchia, Tarabochia, Tarabokia)
Prezimena Sušćana (u svim varijacijama) lako ćete pronaći posjetiti li mjesno groblje - upravo je ono odraz iseljavanja stanovništva, ali i povratka otoku i domovini, barem na vječni počinak...
Neobičan jezik i narodna nošnja
Posljedica iseljavanja, ali i povijesnih prilika odrazila se i na jezik Sušćana. Vrlo ćete ih teško razumjeti jer govore mješavinu starohrvatskoga i talijanskoga, francuskoga i njemačkoga, jezika zemlja kojima su kroz povijest pripadali. Taj se jezik može čuti i u zajednici iseljenika mještana otoka u SAD-u, no on se, nažalost, slabo prenosi na nove generacije pa polako zamire.
Što se tiče narodne nošnje, mlade žene nose kratku suknju živopisnih boja te odgovarajući prsluk. Ispod suknje nose ružičaste ili narančaste duge vunene čarape. Prema jednoj priči, suknje njihove narodne nošnje tako su kratke jer su žene, čekajući svoje muževe koji su bili pomorci ili su se pak vraćali iz dalekih zemalja u koje su iselili, svaki put suknju potkratile kako bi muževima bile izazovne i željene. Ipak, priča je to koju potvrditi mogu tek mještani pa nađete li se na Susku, pokušajte ih pitati... Usput ćete čuti i vrlo zanimlji govor, hrvatski kakav se rijetko čuje...