Srpsko Ministarstvo kulture ponovno zaziva NDH, ustaše i Drugi svjetski rat ne bi li preko njih objasnilo Marka Perkovića Thompsona. Problem je samo jedan, povijesne činjenice ne mogu se prekrojiti priopćenjem iz Beograda.

Thompson nije proizvod NDH. On je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata, pripadnik generacije koja je uzela oružje kada je Hrvatska bila napadnuta.

I upravo je tu činjenica od koje se očito najradije bježi: Hrvatsku devedesetih nisu branili nikakvi ustaše iz 1941., nego Hrvatska vojska. A protiv nje nisu ratovali partizani iz Drugog svjetskog rata, nego JNA, srpske paravojne formacije i pobunjeni Srbi (banda i četnici) koji su držali dijelove Republike Hrvatske pod okupacijom.

Može se u Beogradu riječ "ustaše" ponoviti još tisuću puta. Neće time izbrisati Vukovar, Škabrnju, granatiranje Dubrovnika i ostalih mjesta, okupaciju hrvatskog teritorija niti činjenicu da je Hrvatska vojska taj teritorij oslobodila.

Aleksandar Vučić posebno se uznemirio zbog Thompsonova stiha "stići će vas naša ruka i u Srbiji". Zanimljivo, jer redovito izostaje nastavak kojim se pjesma obraća "srpskim dobrovoljcima“ "bandama" i „četnicima", a ne Srbima kao narodu.

Ako se Vučić među njima osjetio prozvanim, to je prije svega pitanje za njega, gdje si bio 1991-1995.?

Umjesto da Hrvatskoj tri desetljeća poslije rata iz Beograda dijele lekcije o njezinim braniteljima, možda bi bilo korisnije konačno pogledati vlastitu ratnu prošlost i politike koje su devedesetih ostavile krvav trag od Vukovara do Dubrovnika.

Beograd treba prestati NDH koristiti kao dimnu zavjesu svaki put kada se u Srbiji ne želi govoriti o 1991. - 1995.

Jer Hrvatsku 1991. nije branila NDH, branili su je hrvatski branitelji, a među njima je bio Marko Perković Thompson.

A rat nije završio pobjedom nikakvih ustaša iz 1941., nego pobjedom Republike Hrvatske i njezine vojske 1995. godine.

Možda je upravo to dio povijesti koji u Beogradu i danas najviše boli.