Kada se svećenik u medijima okrene protiv vlastitog naroda kako bi se dodvorio politici i političarima koji osporavaju postrojbe, simbole, pjesme, pozdrave i oznake iz Domovinskog rata, tada on prestaje biti pastir, a postaje političko sredstvo. U tom trenutku više ne govori iz evanđelja, već iz potrebe da se svidi, da bude „prihvatljiv“ i koristan onima koji vode svoje ideološke i dnevno-političke obračune preko tuđih leđa.

Svećenik koji relativizira ili javno dovodi u pitanje žrtvu hrvatskih branitelja i njihove pjesme iz Domovinskog rata ne vrijeđa samo povijesnu istinu, nego i krv onih koji su životima uz te oznake i pozdrave branili slobodu ove zemlje. Takvo ponašanje ne vodi pomirenju, nego produbljuje rane i ponižava one koji su u Domovinskom ratu ostavili zdravlje, mladost i obitelji. To nije duhovno vodstvo, to je svjesno stajanje na stranu političkih interesa koji nikada nisu prihvatili hrvatsku borbu za slobodu.

Treba jasno reći: svećenik koji služi politici protiv vlastitog naroda više nije dobar pastir. On je tek „dobra ovca“ onima kojima njegovo blejanje savršeno odgovara u trenucima kada žele napasti, omalovažiti ili izjednačiti žrtvu agresora i branitelja. Njegove riječi tada ne služe istini, nego kalkulaciji.

Na sreću, takvi su primjeri rijetki. Velika većina hrvatskih svećenika časno je stajala uz svoj narod i u najtežim vremenima, dijeleći s njim strah, glad i nadu. No povijest nas uči da je uvijek postojao mali broj onih koji su birali dodvoravanje moći. Bilo ih je i u komunističkom režimu, malo, ali dovoljno glasnih da ostave gorak trag. Danas ih ponovno gledamo kako traže pozornost, ovaj put kroz medije i politički korektne fraze.

Istina je da su i svećenici ljudi. Ali biti čovjek ne znači biti bez odgovornosti. Naprotiv, javna riječ svećenika nosi veću težinu i veću odgovornost. Kada se ta riječ koristi za relativizaciju Domovinskog rata, tada to više nije slabost, to je izbor.

Vjernici i društvo imaju pravo na jasan stav. Poštovanje prema braniteljima i istini o Domovinskom ratu ne smije biti predmet političke trgovine niti osobne promocije. A onima koji su zaboravili tu istinu možemo, kao kršćani, samo moliti oprost od Boga, jer oprost nam svima treba. Ali šutnja i prešućivanje nisu opcija.

Istina se mora reći. Bez straha. Bez dodvoravanja. I bez lažnog morala.