Izjave iz kampanje stranke Možemo!, koja pod nazivom “Branili smo slobodu” pokušava prikazati svoje viđenje Domovinskog rata, izazvale su ogorčenje među hrvatskim braniteljima i obiteljima poginulih. Dok se predstavljaju kao zaštitnici “istine”, članovi Možemo! u stvarnosti ismijavaju žrtvu onih koji su ginuli za Hrvatsku, negiraju doprinos pojedinih postrojbi i rugaju se simbolima pod kojima je obrana domovine izvojevana.

U priopćenju iz stranke Možemo! tvrdi se da “nikakvi ekstremni simboli nisu pokretali branitelje” te da pozdrav “Za dom spremni” “nije bio dio Domovinskog rata”. Takve tvrdnje predstavljaju otvoreno iskrivljavanje povijesnih činjenica i uvredu tisućama pripadnika hrvatskih postrojbi koje su se borile i ginule pod tim pozdravom, među njima i dragovoljci HOS-a koji su na prvim crtama obrane stali kad još nije bilo ni uniforme ni vojske ni međunarodnog priznanja.

Svojim izjavama Možemo! zapravo poručuje da bi se trebalo sramiti vlastite povijesti, povijesti koju su stvarali upravo oni koje sada pokušavaju proglasiti “ekstremistima”. A tko ima pravo određivati tko je branitelj, a tko nije? Oni koji su u ratu sjedili u sigurnosti, ili oni koji su ostavljali živote po vukovarskim, ličkim, dalmatinskim i slavonskim bojištima?

Nitko ne osporava da su i pojedini članovi Možemo! bili branitelji, ali to im ne daje moralno pravo da u ime svih ostalih negiraju žrtvu tisuća drugih, niti da pod krinkom “slobode” i “demokracije” umanjuju herojski doprinos postrojbi koje su stvarale hrvatsku državu.

Stranka koja otvoreno relativizira ratne simbole, a uzdiže zvijezdu petokraku koja je razarala Vukovar, Dubrovnik i ostala mjesta i ismijava emocije onih koji su za Hrvatsku dali najviše, pokazuje da ne razumije ili ne želi razumjeti, što je Domovinski rat značio. Taj rat nije bio ideološki projekt, nego borba za opstanak hrvatskog naroda.
Simboli koje danas Možemo! naziva “ekstremnima” tada su bili simboli otpora, prkosa i nade i pod njima su ginuli najbolji hrvatski sinovi.

Možemo! bi umjesto pokušaja da prepravlja povijest i “uči” branitelje što su osjećali dok su branili svoje domove, trebala pokazati barem trunku poštovanja prema onima koji su im omogućili da danas slobodno drže konferencije i vode kampanje.

Domovinski rat nije prostor političkog eksperimentiranja, niti će itko dopustiti da ga pretvore u ideološki projekt ljevice. Hrvatska je obranjena krvlju, a ne političkim frazama i ta se činjenica neće izbrisati nikakvom kampanjom, ma kako se ona zvala.