Potraga za potopljenom brodicom i posljednjim počivalištem petorice heroja Domovinskog rata kod Slanog
U akvatoriju između Slanog i Šipana, u blizini otoka Mišnjaka, ponovno je živjela potraga za potopljenom brodicom koja je u noći s 22. na 23. listopada 1991. nestala zajedno s petoricom hrvatskih branitelja. Diverzanti 4. gardijske brigade, Andrés Branko Pilsel, Fernando Delucchi, Miljenko Tadić, Alejandro Patrón te pripadnik Bojne Frankopan Arnold Nožić i dalje se vode kao nestali. Jedini preživjeli te tragične noći bio je upravitelj brodice Ivica Kaznačić.
Današnja generacija njihovih suboraca, potpomognuta brojnim volonterima, roniocima i donatorima, želi pronaći i označiti mjesto njihove pogibije, kako bi im se napokon pridalo dostojno trajno sjećanje.
Sustavna potraga u zahtjevnim uvjetima
Akcija započinje temeljitim sondiranjem mora: skenirano je čitavo područje, identificirano oko 30 podmorskih anomalija, a svaka od njih sada se provjerava na terenu. Nestala drvena brodica bila je duga tek 6 do 7 metara, pa se tragovi većih objekata odmah eliminiraju.
Roni se na dubinama od oko 60 metara, u iznimno zahtjevnim uvjetima, vidljivost je gotovo nikakva, a dno muljevito poput riječne delte. Ipak, ekipa napreduje metodično, točku po točku, vođena GPS koordinatama i iskustvom najiskusnijih veterana i ronioca.
Sjećanje koje ih nosi
Inicijator projekta, veteran 4. gardijske brigade Boran Martić, podsjeća na dramatične događaje od prije 34 godine: diverzantska skupina isplovila je u akciju oslobađanja okupiranog Slanog, no presreo ih je nadmoćniji patrolni čamac JNA. U razmjeni vatre i eksploziji brodica je potonula, a petorica branitelja nestala u dubinama.
„Nakon toliko vremena tražimo barem trag brodice. Naći tijela bit će teško, ali vjerujemo da ćemo pronaći barem motor, propeler, nešto… I da ćemo obilježiti njihovu podvodnu grobnicu”, kaže Martić.
Uz njega u zarone je uključen i iskusni ronilac, veteran Ivan Cokarić, uvjeren da upornost mora donijeti rezultat. Njihova je misija jasna: odati počast ljudima koji su pošli u akciju znajući da riskiraju sve.
Zahvalnost onima koji pomažu
Projekt „Podvodna grobnica heroja diverzanata 4. gardijske brigade nestalih kod Slanog” provodi zaklada Argentina Semper, uz potporu Ministarstva hrvatskih branitelja i brojnih braniteljskih udruga. Veliku ulogu u operativnom dijelu imaju i Civilna zaštita, lokalni mještani te volonteri iz Hrvatske i inozemstva, pa čak i australske dijaspore.
Posebno se ističe doprinos Ivana Lončara iz Slanog, koji pruža logistiku i prijevoz ronilaca u svim fazama potrage.
Priče suboraca koje ne blijede
Potragu prati i snažna emotivna dimenzija. Rodolfo Barrio Saavedra, hrvatski Argentinac i veteran 4. gardijske brigade, naglašava da su među poginulima bili i dragovoljci pristigli iz Argentine, ljudi koji su u Hrvatsku došli branit ideale i slobodu.
Suborac Stanko Krešo prisjeća se kako su 1991. bili raspoređeni u različite skupine, uvjereni da će zajedno djelovati i tek kasnije doznali za tragediju koja je zadesila njihove prijatelje.
„Važno je da se ovo ne zaboravi. Imamo ljude poput Borana i mnoge poput njega širom Hrvatske. Dok je tako, žrtva naših prijatelja neće potonuti u zaborav”, poručuje.
Za buduće generacije
Cilj cijelog projekta nije samo pronaći mjesto potonuća, nego i ostaviti trajni znak budućim generacijama, istinu o tome što se dogodilo i kome dugujemo slobodu.
„Važno je da ostane točna uspomena. Da mladi znaju što se ovdje dogodilo”, naglašava Mate Lelas iz 114. brigade.
Kao što je petoricu branitelja 1991. vodila ljubav prema domovini i hrabrost koja nadilazi strah, tako danas njihove suborce vodi odlučnost da im osiguraju zasluženo sjećanje. Da ih izvuku iz tišine morskih dubina i sačuvaju od zaborava.


