Prva enciklika pape Lava XIV., Magnifica humanitas, u središte ne stavlja umjetnu inteligenciju, nego čovjeka i njegovo dostojanstvo u vremenu ubrzanih tehnoloških promjena. Iako se često opisuje kao dokument o umjetnoj inteligenciji, enciklika prije svega upozorava na potrebu zaštite ljudske osobe u digitalnom dobu.

Papa ističe da tehnološki napredak donosi velike mogućnosti, ali i ozbiljne izazove. Među njima navodi netransparentno odlučivanje umjetne inteligencije, širenje dezinformacija, produbljivanje društvenih nejednakosti te opasnost da se čovjeka promatra kao zamjenjivi dio sustava. Zalaže se za međunarodne propise koji bi osigurali da razvoj i primjena umjetne inteligencije budu u službi općeg dobra.

Enciklika podsjeća i na temeljna načela socijalnog nauka Crkve – opće dobro, solidarnost, supsidijarnost i društvenu pravednost, kao put prema društvu u kojem nitko nije isključen ili zaboravljen. Papa poziva na dijalog, mir, pravednost i veću brigu za najranjivije.

Zaključno, Magnifica humanitas nije samo crkveni dokument, nego poziv na promišljanje o tome kako graditi humanije društvo u eri novih tehnologija. Papa poručuje da se istinski napredak ne mjeri snagom tehnologije, nego sposobnošću da se očuva dostojanstvo svakog čovjeka.