Ako je suditi po reakciji SDP-a i Možemo!, najveći problem Thompsonovog koncerta nisu sigurnost, promet ni stotine tisuća ljudi, nego - kemijski WC-i. I to ne zato što ih nema, nego zato što ih ima.

Čovjek bi pomislio da će svatko tko organizira veliko okupljanje pozdraviti činjenicu da se osiguravaju sanitarni uvjeti i higijenski standardi. No očito su neki očekivali drugačiji scenarij. Valjda su se nadali da će Thompsonova publika nuždu obavljati po grmlju i livadama, kao da živimo u nekom drugom stoljeću. Ironično, upravo oni koji danas moraliziraju oko kemijskih WC-a ponašaju se kao da su im prihvatljiviji improvizirani uvjeti nego organizirana infrastruktura.

Posebno je zanimljivo kako se svaki spomen Marka Perkovića Thompsona uporno pokušava vratiti u Drugi svjetski rat, premda je riječ o čovjeku rođenom 1966. godine, čije su pjesme i popularnost ponajprije vezane uz Domovinski rat i hrvatske branitelje devedesetih. Kao da je taj lijevi dio političke scene jednostavno preskočio razdoblje hrvatske borbe za neovisnost ili ga i danas promatra s nelagodom.

Iz njihovog priopćenja proizlazi dojam da je veći problem nekoliko privremenih kemijskih WC-a nego činjenica da se organizira događaj koji okuplja velik broj građana. Nitko razuman neće tvrditi da memorijalna mjesta ne treba poštovati. Treba. Ali jednako tako treba razlikovati privremenu logističku infrastrukturu od namjernog oskvrnuća ili vandalizma. Ako postoje propusti oko dozvola ili odabira lokacije, oni se rješavaju zakonom i nadležnim institucijama, a ne političkom dramom.

Stječe se dojam da je cilj ponovno otvoriti stare ideološke rovove i Thompsona po svaku cijenu vezati uz Drugi svjetski rat, umjesto da se prizna kako ga većina Hrvatske doživljava prvenstveno kao simbol Domovinskog rata i pjesama posvećenih hrvatskim braniteljima.

Na kraju ostaje pomalo apsurdna slika: umjesto rasprave o tome kako osigurati red, sigurnost i higijenu za desetke tisuća posjetitelja, vodi se bitka protiv kemijskih WC-a. Ako je to najveći problem koji su SDP i Možemo! uspjeli pronaći, onda je teško izbjeći zaključak da im je pravi cilj još jednom iskoristiti Thompsona kao povod za stare ideološke obračune, a ne traženje razumnog rješenja.