Zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević ponovno je izazvao buru u javnosti, ovoga puta najavom da će Marku Perkoviću Thompsonu biti uskraćeno pravo nastupa u glavnom gradu ako na koncertu izvede pjesmu Bojna Čavoglave u izvornom obliku, sa stihom „Za dom spremni“.

Ova odluka, koja još nije ni formalno donesena, već je uzdrmala javni prostor. Mnogi se pitaju, je li gradonačelnik doista nadležan procjenjivati što se smije, a što ne smije pjevati na glazbenoj pozornici? I tko će sljedeći biti na meti gradske cenzure?

Brojni pravnici, glazbenici i braniteljske udruge upozoravaju kako Tomašević ne ograničava samo Thompsonu zajamčeno pravo na rad, nego i Zagrepčanima pravo na slobodan izbor kulturnog sadržaja. U zemlji u kojoj se politička sloboda i pluralizam još uvijek grčevito brane, ovakav potez mnogi vide kao opasan presedan, svojevrsno otvaranje Pandorine kutije zabrana, u kojoj politička orijentacija postaje kriterij za umjetnički nastup.

„Ovo nije samo pitanje jedne pjesme ni jednog pjevača. Ovo je pitanje slobode izražavanja u Hrvatskoj. Ako danas možete zabraniti Thompsona, sutra možete zabraniti bilo koga tko ne dijeli svjetonazor gradskih vlasti“, ističu sugovornici iz braniteljskih krugova.

Ironično, dok se poziva na inkluzivnost i slobodu, gradska vlast selektivno odlučuje kome će ta sloboda pripasti. Izvori bliski organizatorima festivala tvrde da će kao odgovor na ovaj potez u brojnim hrvatskim gradovima biti uskraćeno gostovanje pojedincima i udrugama bliskima Tomaševićevoj političkoj platformi, što samo potvrđuje koliko su duboke podjele koje ovakve odluke produbljuju.

Mnogi se pritom pitaju, što je sljedeće? Hoće li sutra biti zabranjene kazališne predstave s dijalozima koji Tomaševiću ne odgovaraju? Hoće li filmovi s “nepoćudnim” riječima i stihovima nestati s kulturnih programa grada Zagreba? Ako se danas može zabraniti pjesma, sutra se može zabraniti i misao. To je klizav teren, na kojem sloboda prvi put gubi ravnotežu, a kad padne, teško se diže.

Tomaševićev pokušaj da Hrvatsku pretvori u poligon vlastitih ideoloških eksperimenata mogao bi mu se obiti o glavu. Jer narod ima dugotrajno pamćenje, a ništa se tako ne pamti kao nepravda.

Umjesto da ujedinjuje, zagrebački gradonačelnik ovim je potezom, čini se, bacio rukavicu cijeloj Hrvatskoj. No pitanje je, tko će se na kraju više opeći: Marko Perković, ili sloboda izražavanja u Hrvatskoj?