Reakcija Memorijalnog centra Srebrenica na pojavljivanje Dragana Čovića s Markom Perkovićem Thompsonom ponovno je otvorila stare prijepore o ulozi glazbe, simbolike i ratne ostavštine u javnom prostoru.

Centar upozorava na korištenje pozdrava “Za dom spremni” u pjesmi “Bojna Čavoglave”, stihove iz “Geni kameni” te spominjanje Herceg-Bosne u “Lijepa li si”, uz tvrdnje o toleriranju revizionizma i ekstremističke simbolike na koncertima.

S druge strane, Memorijalni centar Srebrenica izgleda zaboravlja kako je Thompson bio pripadnik hrvatskih snaga iz Domovinskog rata te da je “Bojna Čavoglave” nastala 1991. u kontekstu obrane zemlje od JNA i srpskih paravojnih formacija. Upravo su strukture Vojske Republike Srpske, proizašle iz tog ratnog konteksta, kasnije počinile genocid u Srebrenici 1995. godine, zbog čega je nepojmljivo i problematično njegovo poistovjećivanje s ideologijama koje su proizvodile zločine.

Dodatno se ističe kako su tijekom rata u BiH pojedine postrojbe Armije RBiH koristile preoblikovanu verziju melodije “Bojne Čavoglave” (“Nećete u Sarajevo”), što dio komentatora navodi kao argument da pjesma u ratnim okolnostima nije imala isključivo ideološki predznak, nego simbol otpora.

U tom kontekstu Thompson, koji je sudjelovao u obrani Hrvatske, nije imao nikakvu ulogu u zločinima, a pogotovo ne u Srebrenici, niti ih je počinila hrvatska strana pa ni u Drugom svjetskom ratu, zločine je počinila srpska strana. Zbog toga ostaje nejasno zašto se njegovo ime uopće dovodi u vezu s temom genocida, još nejasnije je, kako je moguće da Memorijalni centar Srebrenica osuđuje Thompsona (ruku pod ruku) na isti način kako to čine i oni koji su taj genocid u Srebrenici i počinili.