Promocija knjige „Bitka na Sutjesci – pakao u raju“ u hotelu Park u Splitu, koja je trebala biti posvećena povijesnoj analizi jedne od najpoznatijih bitaka iz Drugog svjetskog rata na ovim prostorima, pretvorila se u političku i ideološku tribinu na kojoj nije nedostajalo ispada netrpeljivosti i otvorene mržnje – posebno usmjerenih prema Marku Perkoviću Thompsonu, hrvatskom branitelju i glazbeniku.

Umjesto da se drže povijesnih činjenica i konteksta događaja koje knjiga tematizira, autori i promotori knjige – Šimun Cimerman, Gracijan Kalebić i urednica Simona Goldstein – iskoristili su pozornicu kako bi omalovažavali i vrijeđali Thompsona, hrvatskog dragovoljca Domovinskog rata. Takvo ponašanje pokazuje ozbiljno nerazumijevanje suvremene hrvatske povijesti i duboko ukorijenjenu netoleranciju prema svima koji se ne uklapaju u njihov ideološki kalup.

Šimun Cimerman je u pokušaju satire ustvrdio da bi, da su nacisti pobijedili, Thompson danas bio „Marco Percone Beretta“ i pjevao na Formuli 1 u Monzi, što je, osim što je povijesno neutemeljeno, krajnje neukusno. Još sramotniji bio je komentar profesora Kalebića koji je ustvrdio da Thompson kao „niža rasa“ ne bi bio ni rođen. Takvi komentari nisu samo osobni napadi, nego predstavljaju neprimjeren govor mržnje prema jednom hrvatskom branitelju koji je život stavio na kocku za slobodu Hrvatske – slobodu koju i oni danas koriste kako bi širili vlastitu verziju istine.

Urednica Simona Goldstein dodatno je iskoristila priliku da napadne mlade koji slušaju Thompsona, tvrdeći da ne znaju da su im "djedovi i bake bili na pravoj strani". Takva izjava podrazumijeva da je isključivo partizanska strana bila moralno ispravna, pritom zanemarujući činjenicu da su upravo branitelji poput Thompsona stvarali modernu hrvatsku državu, dok su neki “borci za antifašizam” iz Drugog svjetskog rata sudjelovali u represijama i zločinima nakon rata.

Paradoksalno je da oni koji se danas deklarativno bore protiv mržnje i netolerancije, sami promoviraju upravo takve poruke. I to na račun čovjeka čiji su doprinos i žrtva u Domovinskom ratu neosporni. Da nije bilo dragovoljaca poput Marka Perkovića Thompsona, ne bi bilo niti današnje Hrvatske, a time ni prostora u kojem Simona Goldstein i njezini istomišljenici slobodno promoviraju knjige i iznose svoje stavove – pa čak i one ispunjene netolerancijom i prezirom prema suvremenim herojima hrvatske povijesti.

Ovakvi ispadi na kulturnim i znanstvenim događajima srozavaju razinu javne rasprave i služe isključivo produbljivanju podjela u društvu. Ako je cilj promocije knjige bio otvoriti raspravu o važnim povijesnim temama, onda je ona ovim istupima grubo kompromitirana.