Za Stipu Nobila često kažu da je posljednji veliki slikar dalmatinskih otoka i Mediterana. Živopisni pejzaži, more i široka paleta boja njegov su zaštitni znak. Rođen je u Lumbardi na otoku Korčuli, prije 80 godina, u mjestu koje ga je trajno oblikovalo. Nakon dugih godina života u Zagrebu, vratio se svom otoku, gdje i danas tiho i strpljivo stvara.

„Odrastao sam u pitomom pejzažu. Ako čovjek ima senzibilitet za prirodu, može čuda stvarati“, kaže Nobilo, skroman i vedar. Njegove slike pune su optimizma i svjetla, „refleks razuma i emocije“ kako sam ističe. Cijeli život slika motiv koji ga određuje – more. Ne prikazuje ga doslovno, već ga stvara ponovno, iz nutrine i sjećanja, uvijek tražeći novi izraz. Najradije radi uljem, špatulom, kako bi postigao snažne kontraste i bogate površine.

Nobilo je i čovjek zemlje: voli ribati s kraja, obrađivati vinograd i maslinik. „Tako živim. Da nije toga, možda ne bih ovako ni slikao“, kaže. Inspiracija mu nikada ne manjka; svako prazno platno za njega je novi put.

Njegov najstariji unuk Ivan također rado crta, u svojem „malom svijetu olovke“, pa se čini da ljubav prema umjetnosti prirodno teče kroz obitelj.

Brojne izložbe i uspjesi nisu mu promijenili pogled na život. „Živim kao u renesansi“, smije se. Mir, priroda, obitelj, za njega je to pravi sklad, prenosi HRT.

I dok se more i svjetlost prelijevaju preko njegovih platna, čini se da Nobilo i dalje ima mnogo toga za reći. Srećom, i dalje govori, bojama.