Čitateljima donosimo podsjetnik na odluku iz vremena kada je župan bio dr. Branimir Lukšić.

Pretražujući arhivsku građu iz 2000-ih, naišli smo na zanimljiv dokument iz 2002. godine koji svjedoči o jednoglasnoj odluci Poglavarstva Splitsko-dalmatinske županije da dodijeli Povelju za domoljublje Marku Perkoviću Thompsonu.

Bila je to odluka donesena u vrijeme kada je na čelu Županije bio dr. Branimir Lukšić. Danas, s vremenskim odmakom od gotovo četvrt stoljeća, donosimo podsjetnik na obrazloženje koje je tada izazvalo snažne domoljubne reakcije u javnosti.

Sugestija mladih nakon koncerta na Poljudu

Kako stoji u tadašnjem obrazloženju, Županija je prihvatila sugestije velikog broja građana, osobito mladih, koji su nakon koncerta na Poljudu predlagali da se pjevaču oda javno priznanje upravo u županiji u kojoj je održan, kako je navedeno, “veličanstveni spektakl”.

Župan Lukšić isticao je da, unatoč kritikama dijela političke javnosti, ostaje činjenica kako su dvorane i stadioni na Thompsonovim koncertima bili prepuni, a poruke njegovih pjesama, protiv droge i samoubojstva, za zajedništvo, ljubav prema domovini i nadu, prepoznate i prihvaćene među mladima.

“Trubadur svetosti života”

U obrazloženju je naglašeno kako povelja ne podrazumijeva novčanu nagradu, već javno priznanje za promicanje vrijednosti Domovinskog rata i domoljubne glazbene kulture kod mladog naraštaja.

Lukšić je tada Thompsona opisao kao “trubadura svetosti života”, ističući njegovu ulogu u vremenu koje je okarakterizirao kao razdoblje tjeskobe, apatije i beznađa. Posebno je upozorio na problem samoubojstava među braniteljima, navodeći podatak da je više od 1500 njih diglo ruku na sebe, te je pjevača predstavio kao glas nade i ohrabrenja.

U tadašnjoj izjavi Thompson je opisan i kao “bard kršćanskog čovjekoljublja” te pjevač ljubavi prema domovini, jedinstvu i slozi hrvatskog naroda. Župan je pritom istaknuo kako je osobno antifašist, antinacist i antikomunist.

Podsjetnik na politički i društveni kontekst

Odluka iz 2002. godine donesena je u specifičnom društveno-političkom ozračju, kada su pitanja interpretacije Domovinskog rata, identiteta i kulturnog izraza bila snažno prisutna u javnom prostoru.

Danas, s vremenskim odmakom, ovaj arhivski zapis donosimo čitateljima kao podsjetnik na jedno razdoblje i na argumente koji su tada izneseni u korist dodjele Povelje, ostavljajući svakome prostor za vlastitu prosudbu o značenju i dosegu te odluke.